Arhive oznaka: todorić

ŠUTNJA JE ZLATO Kako su mi tekstovi o Podravki i Konzumu završavali u košu, a ja vam nikad neću reći zašto

Doista je bilo gadljivo pratiti aktualnu medijsku evoluciju u kojoj se marni urednici, a bogme i reporteri trude tko će bolje hračnuti na dinastiju Todorić. Od krotkih zečeva i zamoraca, novinarski su trudbenici najednom postali opake zvijeri, tiranosauri novog doba. Pa onda grizu ranjene Agrokorove menadžerske životinje gdje stignu.

Evo, baš danas (ponedjeljak) poslijepodnevne tv emisije o našim celebovima sladostrasno se izruguju frizurama i obleki Ive Balent i Piruške Canjuge te lažnom sjaju i arogantnoj moći nekoć doista najmoćnije žene u hrvatskom biznisu Ljerke Puljić. Navečer, umjesto turbogledanih emisija o selskom životu i kulinarskom prenemaganju – dokumentarac Gazda o usponu Todorića i njegova carstva, redatelja Darija Juričana. Zapravo hrabar i pametan film o svima nama. Našoj moralnoj bijedi i ljudskom posrnuću. Gazdu niti jedna mainstream nacionalna televizija u Hrvatskoj do večeras nije željela prikazati. Zapravo, nije se usudila.

O novinskim naslovnicama da se ne govori. Vrište fotografije i masna, crna slova o uhićenjima i kriminalu teškom milijarde. Narod je u ekstazi. Dobro veli moj direktor – to ti je, stari moj, poput dobre sapunice u kojoj su bogati uvijek nepošteni, nesretni i zli, a sirotinja poštena i čestita. Da je obrnuto, nastavlja on dalje, sapunica bi propala već u devetoj epizodi. Mediji, narod i političari natječu se, tako, tko će Todoriće glasnije ocrniti za sve grijehe ove naše instant državice.

Dokumentarac Gazda gledao sam lani u studenome u koprivničkom Kinu Velebit. Jednom jako pristojnom provincijskom operateru koji ne priznaje nedodirljive veličine i nedokazane genijalce. Samo mjesec dana ranije, Gazdu je na premijeri u Zagrebu došla pogledati vrhuška Mosta predvođena Božom Petrovom, Nikolom Grmojom i Ivanom Kovačićem. Ljudi koji su, da se ne lažemo, najviše zaslužni što Hrvatska ovih dana proživljava bolnu, ali toliko nužnu katarzu. I što se domaći pravosudni aparat uopće bavi Todorićima. Da se pitalo HDZ-ove i SDP-ove junoše, taj film ne bismo ni danas gledali. Ni Gazdu, ni hapšenja u real timeu.

Lacković ovih dana pere savjest naslovnicom dnevnog lista u kojem se spominje da je njegov uvjet za potporu Mariću bilo zamrzavanje Todorićeve imovine. Čovjek bi lakše povjerovao u Grimmove bajke, nego u Lacijeve političke eskapade

U jeku pregovora s Plenkovićem o koalicijskoj većini, mostovci su, dakle, otišli na Gazdu. Bila je to snažna poruka. Kako je sve završilo, danas znamo. Most je izjuren iz Vlade. Sad je jasno da je to bilo upravo zbog – Gazde. Moralo se sačuvati Gazdina ministra financija Zdravka Marića koji je – valja na to još jednom podsjetiti – spašen zahvaljujući i saborskoj ruci našeg podravskog sabornika Željka Lackovića Lacija. Koji ovih dana pere savjest naslovnicom dnevnog lista u kojem se spominje da je njegov uvjet za potporu Mariću bilo zamrzavanje Todorićeve imovine. Čovjek bi lakše povjerovao u bajke braće Grimm, nego u Lacijeve političke eskapade.

Kao novinar nacionalnih dnevnih i tjednih listova više sam se puta susreo s moći Todorićevih oglasnih argumenata. Da se ne zajebavamo, mnogi su mi tekstovi o Agrokoru završili u košu ili su bili ozbiljno ublaženi, pogotovo oni koji su problematizirali Podravkin vazalski odnos prema Konzumu. Šutio sam o tome tada, ne pada mi na pamet da o tome pričam sada.

“Ako netko ima nešto protiv, neka kaže sada ili neka zauvijek šuti”, slušali smo tu svadbenu poskočicu tko zna koliko puta. Uvijek mi se ta poruka sviđala. Ona je govorila o ljudskoj hrabrosti i slobodi. Potrebi da čovjek bude čovjek, ma kako vremena bila teška. To je večeras moja poruka kolegama iz drugih medija, ali i najdugovječnijim političarima. Za boga miloga – šutjeli ste cijelo vrijeme, šutite i sada. Pustite institucije da rade svoj posao, ma kako to beznadno zvučalo.

Piše: R. Mihaljević

Foto: N1 / screenshot

 

Oglasi

TAJFUN IVICA Čega se ovog časa najviše boje gazda Todorić, premijer Plenković i prvi partijac Bernardić

„Ili ćeš potpisati suglasnost za Lex Agrokor, ili ćemo te strpati u zatvor“! Ta oštra poruka koju je potpredsjednica Vlade za gospodarstvo Martina Dalić navodno uputila gazdi posrnuloga koncerna Ivici Todoriću već mjesecima se prepričava u HDZ-ovim visokim krugovima. Naši izvori vele kako je upravo ta prijetnja na koncu slomila Todorića, kojem prvotno nije padalo na pamet da Vladi prepusti svoje carstvo.

Sve do petka poslijepodne Gazda se o poslovno-financijskim gibanjima u Agrokoru i navodnoj prijetnji nije oglašavao. A onda je, baš na kraju radnog tjedna, uslijedila provala optužaba na račun Vlade, prije svega Martine Dalić i njezina igrača, posebnog povjerenika za Agrokor Ante Ramljaka. Optužio ih je, ukratko, za prijetnje, ucjene, veleizdaju, otimanje kompanije i pogodovanje američkim strvinarskim fondovima koji će se, upozorava Todorić, za male novce na koncu dokopati najvrjednijih dijelova koncerna.

Naši žbiri iz vrha HDZ-a uvjereni su kako je to tek panična reakcija na stezanje policijskog obruča oko Todorića. „Gazda je već nekoliko puta bio na obavijesnim razgovorima“, otkriva danas naše duboko grlo blisko Vladi, „i po onome što su mu istražitelji tutnuli pod nos zaključio je da mu se ne piše dobro“. I ne samo njemu – naš sugovornik veli da je na obavijesne razgovore prizvano i desetak ključnih Agrokorovih menadžera, koji su također morali imati korisna saznanja o navodno friziranim financijskim izvještajima i prikrivanju stvarnog stanja unutar Agorokorova novčanog krvotoka.

Todorić zato panično traži izlaz iz te stupice. Želi kupiti vrijeme. Sad se žestoko zalaže i za SDP-ov zahtjev za saborsko istražno povjerenstvo o Agrokoru. Ono bi, vjerojatno misli Gazda, barem nakratko zaustavilo zahuktalu pravosudnu mašineriju te ga pogurnulo pod reflektore i pred mikrofone. A upravo od njegova nastupa na javnoj sceni, u saborskim isljedničkim sobičcima, strahuje mnogi junak i bogatun iz hrvatske tranzicijske baruštine.

Na ovome sajtu već smo pisali o skorašnjoj objavi neovisne revizije koja će pokazati kako je Agrokor u mnogo većim govnima nego što se to očekivalo. Da, de facto, više ne postoji. I da bi ga vjerovnici vrlo lako mogli gurnuti u stečaj kako bi spasili barem ono što se još spasiti da. Prodajom Leda, Jamnice, Pika, Frikoma, Dijamanta, Zvijezde. Divizije kojom upravlja savjetnik posebnog povjerenika Ramljaka. Esdepeovac Zvonimir Mršić Mrle. Čovjek koji nikako da se prihvati uloge partijskog spasitelja koju mu tako ustrajno nutkaju svi kojima je stalo da ova vlast konačno dobije ozbiljnu oporbu.

I sad imate Todorića koji se panično bori protiv uhićenja, premijera Plenkovića i njegove svite koji se još paničnije boje Todorićevih javnih istupa, te šefa SDP-a Bernardića koji se, ne bez doze panike, užasno boji Mršićeva političkog comebacka. A Mrle se svejedno ne da. On je do kraja, kaže, posvećen misiji spašavanja Agrokorova food biznisa. Menadžer, a ne političar. No, i on je tamo s rokom trajanja. Možda i kraćim nego što misli.

Ruku na srce, jedino Zvonimir Mršić u ovom času SDP-u može dati novi vjetar u leđa. Oko njega se vjerojatno može postići određeni unutarpartijski konsenzus. Ovako je SDP osuđen na polaganu propast. Predsjednik stranke Davor Bernardić, kako stoje stvari, preživjet će otvoreni bratoubilački atak jer oni koji mu rade o glavi nisu rješenje za tu posrnulu političku organizaciju. Milanka Opačić? Željko Jovanović? Ranko Ostojić? Igor Dragovan? Mirando Mrsić? Od zla oca i još gore matere. I najžalosnije je da će na strani pirovih pobjednika uskor ostati oni slični njima: Rajko Ostojić, Zlatko Komadina, Zvane Brumnić, Arsen Bauk, Domagoj Hajduković.

U trećoj su struji pripadnici SDP-ova novog vala: Orsat Miljenić, Joško Klisović, Ante Kotromanović, Fred Matić, Neven Mimica. Zokijevi dečki iz zagrebačkog restorana Tač. No, tu su i stvarni SDP-ovi pobjednici, poput gradonačelnice Siska Kristine Ikić-Baniček, Koprivnice Mišela Jakšića, Rijeke Vojka Obersnela, Čakovca Stjepana Kovača ili zagorskog župana Željka Kolara. Njih se premalo pita. A trebalo bi.

Rasplet megaslučaja Agrokor, dakle, presudno će i dalekosežno utjecati na hrvatsku političku budućnost. Ovih dana valja, tako, kupiti kokice i neko osvježavajuće piće te u real timeu pratiti završni obračun kod Tozina korala. Da se ne zajebavamo, navijat ćemo da se Gazdi omogući javna psihoterapija u kojoj će na udobnom saborskom kauču, pod laganom hipnozom, iskreno progovoriti o tome kako je i uz čiju sve pomoć stvoreno carstvo jače od države. Drukat ćemo i da se u kompanijskom krešendu Agokorov food biznis brzo počne prodavati lovcima iz branše, pa da se Mrleta konačno privoli na menadžersko spašavanje partije.

Pritom nije nužno da Mršić postane šef SDP-a, ali vođenje stranačke vlade u sjeni, sa ‘sjenovitim’ ministrima od formata, moglo bi zgodno zvučati. Pitanje je samo hoće li za to biti vremena. Gospodarski uragan svih uragana, tajfun Ivica, ozbiljno prijeti dodatnoj destablizaciji Plenkovićeve Vlade, pa bi izbori mogli biti raspisani i prije nego što se očekuje. Odnosno, prije nego što se SDP uspije konsolidirati i presložiti.

Dakle, Mrle, vrijeme je da se krene!

Piše: Robert Mihaljević

Foto: Robert Mihaljević