Arhive kategorije: Klinci

SKANDAL DO NEBA Kardinal Bozanić trebao bi javno išamarati župnika iz Gradišta

Župnik iz Gradišta kod Županje djecu s Downovim sindromom smatra manje vrijednim i nedostojnim crkvenih sakramenata, javlja RTL u svojem večerašnjem prilogu. Da nisam fino odgojen i da me u ranoj mladosti nisu tesali smjerni bosanski franjevci, sad bi iz mene eruptirala sumporna lava iz najdubljih kaverna paklenskih. Kad jedan svećenik jednom božjem stvoru kaže da nije vrijedan milosti svete matere crkve, ja za tog svećenika i tu crkvu nemam niti jedne lijepe riječi.

Papa Franjo za prošlog je susreta s Down djecom u Vatikanu prilično emotivno reagirao na pitanje djevojčice Serene koja mu se požalila da se ne osjeća dobrodošla u svojoj župi i da ne razumije zašto ne može primati pričest.

“Serena, dovodiš me u nepriliku jer ako kažem što mislim … Govorila si o jednoj od najružnijih stvari koja postoji među nama: diskriminaciji. Reći: ti nisi kao ja, odlazi(…) Mislim na svećenika koji ne prihvaća sve osobe. Kažem mu – zatvori svoja vrata, molim te. Jer u Katoličkoj crkvi mogu biti svi ili nitko”, istaknuo je Sveti Otac, a prenosi portal Dnevnik.hr.

Crkva u Hrvata – za koju želim vjerovati da je u većini satkana od finoga tkanja koje prede Papa Franjo – nije se u zadnje vrijeme baš proslavila u zaštiti drukčijih, slabijih, bolesnih, unesrećenih. Crkva u Hrvata branit će osuđenike za ratne zločine, javno će davati potporu političarima ogrezlima u korupciju i diskriminirati najosjetljivije manjinske skupine. Istospolne parove, arapske izbjeglice, liberalne i socijaldemokratske intelektualce. Sada vidimo – i djecu s Downom.

Nemojmo se zavaravati: u svakoj društvenoj skupini ima pojava i ponašanja koja su za svaku osudu. Problem je što Crkva u Hrvata nikad ne osuđuje mangupe u vlastitim redovima. Onaj kome nije jasno o čemu pišem, morao bi pod hitno pogledati Oscarom ovjenčan film Spotlight o strašnom crkvenom zataškavanju pedoflije u vlastitim redovima. Doista mi nije jasno što priječi nadbiskupa Bozanića da se već danas javi i javno išamara župnika iz Gradišta zbog skandaloznog odnosa prema djeci s Downom. To bi Papa Franjo sigurno učinio.

Sve dok Crkva u Hrvata šuti o takvim pojavama, nema ni legitimitet da progovara o gorućim problemima naše napaćene države. Iseljavanju, depopulaciji, krizi braka, konzumerizmu, ugnjetavanju radnika… O svemu tome hrvatski biskupi često istupaju i s punim pravom upozoravaju da je to pogubno za naš narod.

No, kako ih uzimati ozbiljno ako istodobno prešućuju skandal u Gradištu. Ili kriminal u Agrokoru i INA-i. Skandal zbog kojeg se pitam je li hrvatska katolička crkva doista na tragu evanđeoskih poruka Svetoga Oca ili naputaka konzervativne političke elite koja im omogućava lagodan život i društvenu moć o kojoj druge katoličke zemlje na zapadu mogu samo sanjati.

Piše: R. Mihaljević

Foto: Vatikan

Oglasi

ANTIZNANSTVENA HISTERIJA Nama su Sedlar i Ilčić mnogo važniji od Borisa Jokića i Ivana Đikića

Epidemija ospica hara Europom zbog slabije procijepljenosti djece, upozorava ovih dana Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) koja je pozvala državne vlasti da osiguraju da najmanje 95 posto djece bude cijepljeno protiv opasnih zaraznih bolesti.

U Rumunjskoj je od lani od ospica umrlo 17 djece. Ta “teška virusna bolest, izuzetno zarazna”, koja se manifestira groznicom i crvenilom, izazvala je više od 134.000 smrti u svijetu u 2015., uglavnom djece mlađe od pet godina, upozoravaju u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.  Bolest je, kažu, lako izbjeći cijepljenjem koje je “sigurno i učinkovito”.

Internetski portal Telegram.hr nedavno je objavio zanimljivu i vrlo poučnu analizu na osnovi statističkih pokazatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Do 60-ih godina zbog slabe procijepljenosti u Hrvatskoj je od zaraznih bolesti umrlo mnogo osoba, uglavnom djece: od ospica blizu 300, od tetanusa gotovo 600, od hripavca više od 200, od dječje paralize više od stotinu, od difterije oko 250.

Nakon uvođenja obveznog cijepljenja djece situacija je gotovo savršena. Od 1991. do danas umrlih od dječje paralize i difterije uopće nema, od ospica je preminula jedna osoba, od tetanusa pet, a od hripavca tri, donosi Telegram.hr.

Dok ovo pišemo, širi se epidemija ospica u susjednoj BiH te nešto daljoj Rumunjskoj, a u našoj zemlji širi se pokret otpora protiv obveznog cijepljenja djece. I to zbog neželjenih nuspojava koje mogu izazvati pojedina cjepiva.

Opet smo kontra znanosti i empiriji, a za “alternativne činjenice”. Antiznanstvena histerija širi se u svim sferama ljudskog života. Od krivotovorenja povijesti i teorije evolucije do dovođenja u sumnju medicinskih i tehnoloških postignuća.

Zato i ne čudi da su danas znanstvenici dr. Ivan Đikić i dr. Boris Jokić nepoželjni gosti u vlastitoj domovini. Nama su važniji autoriteti Zlatko Hasanbegović, Ladislav Ilčić, Jakov Sedlar i biskup Vlado Košić. Lijepo nam se piše.

Tekst i foto: R. Mihaljević

NA BOTOVSKOM MOSTU Naši muslimani, naša nomadska braća po nevolji

Hodamo botovskim mostom, oko nas rijeke izbjeglica iz arapskih zemalja. U jednom času mladi se par s djecom zaustavlja kraj ograde od koje puca nestvaran, bajkovit prizor dravskoga pješčanog spruda okupanog suncem. Na njemu ribič sa štapom, stopljen s krajobrazom vrbinih sjena u klizećoj vodi. Otac uzima u naručje dvoje malene djece i okreće leđa toj idili. Majka vadi iphone i snima ih. Za uspomenu. Jednom, kad se dokopaju željene oaze tamo na dalekom sjeveru i počnu graditi novi život, fotke dravske idile podsjetit će ih na Hrvatsku. Jednu od zemalja kroz koje su prošli bježeći iz sirijskog ili nekog drugog ratnog pakla.

Tisuće mladih parova s dječicom prekoračilo je u najvećoj izbjegličkoj krizi Dravu kod Botova. Moderno odjeveni, s pametnim mobitelima i odličnim znanjem engleskog. Urbana i vjerojatno prilično obrazovana budućnost Sirije, Iraka, Pakistana i drugih kriznih žarišta u kojima je izgubiti život često lakše nego pojesti doručak. Kolinda, Hebrang i Jandroković na njih bi najradije poslali vojsku. Da ih tijelima i oružjem odvrate od Lijepe naše, koja je ponekad tako prelijepo ksenofobična.

Gledam te migrante, našu braću u nevolji, i zamišljam ih kako u našoj Podravini podižu familije, pokreću biznise sa svojim dobrim bliskoistočnim vezama, a svojom kulturom i obrazovanjem obogaćuju cijeli kraj. Koji, usput, odumire. Jedna od najstarijih smo županija u Hrvatskoj s katastrofalnom demografskom slikom. Sela su nam već opustjela, gradovi također idu tim stopama. Sve manje nas se rađa, sve više umire. A mnogi od nas su i dalje zatvoreni u svoje ksenofobične i primitivne ljušture, tako osorne i ratoborne prema svemu drukčijem. Onaj tko je tih dana pomagao tim jadnim ljudima na koprivničkom i botovskom kolodvoru, shvatit će o čemu pričam.

Našim dežurnim mrziteljima, primitivnim nacionalistima za koje je mađarski premijer Orban bog, ti su ljudi, prije svega, muslimani. Ugroza naše tisućljetne kršćanske uljudbe. Kao što su nas ugrožavali Srbi, povijesno nešto ranije i Židovi. Demokršćanka Angela Merkel s time nema nikakvih problema. Ona će u Njemačku primiti milijune Arapa. Muslimana. Njemački bundesligaši, pa i slavni Bayern, utakmice počinju s natpisima dobrodošlice na majicama. Veliki bundesland dobro zna kakvo bogatstvo u sebi kriju ti mahom mladi ljudi.

Zato Sirija, Libija i Irak ostaju osiromašeni i opustošeni. Nekoć kolijevke civilizacije, danas velike klaonice i sabirni logori za izbjeglice iz vlastite domovine. Asad još ratuje, Gadafi i Husein su mrtvi. Svrgavanje afričkih i azijskih diktatora i satrapa dovelo je do tektonskih poremećaja u cijelom svijetu. Turska je primila gotovo dva milijuna izbjeglica iz Sirije, u talijansku Lampedusu već godinama se slijevaju nevoljnici iz Libije. Ovo što danas gledamo u Europi samo je dio velikih migracijskih procesa koji će trajati godinama. Puka potraga za boljim životom. Mjestom u kojem će tvoja djeca i starčad odrastati i umirati civilizirano.

Zbog bešćutnog svijeta još će se mnoga muslimanska djeca utapati u turskim i grčkim morima. Strašne brojke koje obalne straže od Italije do Turske redovito objavljuju više nas ni ne diraju. Utopilo ih se 20, za 26 još se traga. Dojenčad, trudnice, školarci i oni malo veći.

“Kad sam s djecom ušla u taj gumeni čamac, mislila sam da više nikad kopna nećemo vidjeti”, priča nam jedna sirijska majka koja se dokopala Mađarske kod Botova. Živi su. Danas su, nadamo se, već u željenoj Švedskoj gdje ih čeka glava obitelji. Smije nam se s fotke. Utapanje u vodama Mediterana izbjegla je za dlaku.

I kad bolje razmislim, ti nesretni ljudi nekako su nam bliži od mnogih susjeda i braće po naciji i vjeroispovijesti. Onih koji bi, i u naše ime, slali tenkove na granicu. Onih koji nas uče mrziti. Danas pravoslavce i muslimane, sutra hrvatske izdajnike i prodane duše.

Autor teksta i fotografije: Robert Mihaljević