NAJNOVIJE

ZBOGOM PAMETI Posadit ćemo još ljepše, veće i starije drvo na Florijanskom

Tekst je objavljen nakon lanjskog rušenja malenog parka na Florijanskom trgu u Koprivnici, ali bit će aktualan dok smo živi


Svakog jutra, na putu prema radnom mjestu, sve više i prkosnije učvršćujem odluku da ovoj koprivničkoj vlasti ne dam svoj glas na izborima. Moj bunt kontra Zrinskog trga, jasno je k’o dan, neće nimalo utjecati na rezultate jer su se biračima izbori odavno i do kraja zgadili, pa o pobjednicima odlučuju stranačke vojne falange čvrsto ukalupljene u interesno-ideološku masu. No, glasa im svejedno ne dam. I želim to ovdje javno podijeliti s vama.

Ovoj gradskoj vlasti nikad – dok sam živ – neću oprostiti urbani i ekološki zločin koji su počinili na Florijanskom trgu. Kako se spomenik braniteljima – to zvonasto čudovište okruženo ovalnim nasipima i jarbolima za stjegove – polako privodi kraju, tako u meni raste bijes zbog nepodnošljive lakoće kojom su gradski činovnici predvođeni Gošekom, Vesnom, Mišelom i Melitom bagerima i motorkama satrli fascinantni ekosustav u srcu grada.

Ekosustav koji je također uništen

Mnogo prije nego što će se Florijanskim razlegnuti milozvučno režanje motorki, uputio sam jedan dopis, građanski apel za spas parka na barem 30-ak adresa, s fotografijama raskošnog zelenila i sivim projektom budućeg spomenika. Dopis su primile (imam potvrdu da jesu) mnoge Vladine institucije, nacionalni mediji, ekološke udruge. Dobio sam tek nekoliko odgovora kolega iz dnevnih novina, načelnu potporu za pobunjeničku akciju, ali ništa više od toga. Vladina administracija i gomila ekologa – nula bodova.

“Spomenik? Da, ali ne ovo. Najbolji braniteljski spomenik bit će pravno uređena država u kojoj bi kriminalci bez iznimke završavali iza rešetaka, a naša djeca mogla normalno živjeti i raditi u zemlji koju su njihovi očevi branili i oslobađali. Eto, takav spomenik braniteljima želim”, reče mi nekidan prijatelj Živko Zrilić, bez sumnje častan i čestit hrvatski branitelj.

No, Živko je osamljen glas vapijućeg u pustinji. Braniteljskim udrugama i gradskim vlastima svejedno je koliko će nevinih žrtava pasti u ostvarivanju njihova svetog političkog cilja: vanjskog manifesta rata i junaštva, pijeteta i domovinske patetike. Što je, uostalom, jedan park, nekoliko drveća, rijetka simbioza ptica i leptira u usporedbi s veličinom braniteljske žrtve. Nijedan spomenik i nijedna lokacija nije dovoljno dobra.

U gradskoj administraciji nitko se niti jednog trena nije pobunio oko ideje da se zbog spomenika sruši park. Nije to bilo politički oportuno. Kao što nije bilo politički oportuno da se ne prihvati Pavkovićev prijedlog o generalu Anti Gotovini kao počasnom građaninu Koprivnice. Gradsko vijeće generalu je iskazalo najvišu čast, ali Ante se nije udostojio pojaviti na svečanoj sjednici na kojoj mu je priznanje trebalo biti uručeno. Prošlo je otad, evo, i pola godinice.

Ali, tko će – za boga miloga – u uredima na Zrinskom trgu lupiti šakom o stol i braniteljima odbrusiti da zbog spomenika nemaju namjeru rušiti drveće u centru grada? I tko bi na partijskom sastanku, uoči glasanja o nagradi za životno djelo, vijećnike prizvao pameti i rekao im da Gotovina nikad u životu nije bio u Koprivnici, niti zna kako se do nje dolazi najkraćim putem od Pakoštana? Pa tako učinio uslugu i gradu i generalu. Koji bi, ruku na srce, i sam želio da ga svaka provincija ne proglašava svecem jer mu to, dali bismo obje ruke u vatru, ide strašno na živce.

Ni ovih krošanja više nema

Možete li, dakle, zamisliti da Vesna ili Mišel stisnutom šakom opletu po hrastovu stolu u gradonačelničkom uredu? Pa da se zatresu kristalne čaše u uredu tajnice, vrapci polete s kestena u parku, a bijesni branitelji zaprijete kampiranjem ispred vijećnice. Ja, recimo, ne mogu. I baš zato neću glasati za ovu gradsku vlast. Eto, bit će to moj osobni mali spomenik u čast nekoliko čempresa i jela te jednoj fantastičnoj simbiozi mediteranskog bora i gordog bršljana u čijim je krošnjama ljeti odzvanjao cvrkut ptičjih kolonija. Neka im je vječna slava.

Tekst i fotografije: Robert Mihaljević

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: