NAJNOVIJE

U RALJAMA IZBORNE GROZNICE Političarima, ali i novinarima sve manje se vjeruje

Urednici i novinari podložni su korupciji (a tko, molim vas, u ovoj banana republici nije), cenzuri i autocenzuri, laganju i navijanju. No, političari bi se prvi trebali boriti protiv toga, ne za to

Vise se vjeruje policiji nego medijima

Postoje dvije definicije koje opisuju što je to novinarstvo. Prema jednoj, novinarstvo je grana ljudskog djelovanja koja služi da političar dođe na vlast i da se na toj vlasti što više održi. Ako je moguće – doživotno. Druga definicija kaže da je novinarstvo batina koja služi da dužnosnik, u najširem smislu te riječi, ne ogrezne u korupciji i nepotizmu.

Kad se malo bolje sagledaju sve okolnosti i recentna kretanja, ispada da su i jedna i druga definicija prilično točne. Pogotovo to vrijedi za lokalnu razinu poput naše. Tu mediji uglavnom opstaju samo ako ih politika suportira. Pa je onda samorazumljivo da i ti mediji suportiraju tu istu politiku. Elementarni darvinizam: pomozi mi da me ne pojedu pa ću ti pomoći da te ne prikolju. Naši lokalni političari, bez iznimke, drže da je to najtočniji opis novinarstva.

Zato nam se uoči svakih izbora želudac grči od nervoze. A počelo je ovih dana. Mjeri nam se i važe svaka riječ, zarez, a – vjerujte – i praznina između točke i velikog slova. Naručuju se afirmativne reportaže i panegirici, prijeti ako nam se u tisku omakne koja lošija, neretuširana fotka izbornoga kandidata. Iz njihove vizure sve kaj objavimo ima skrivenu političku poruku. Pa i razgovor s bakom Nežom koja već stotinu godina svoju kravicu napasa na istome mjestu. Zakaj to Neža baš sad govori? Kaj ona nije za promjene?

Poučeni iskustvima iz prijašnjih kampanja i predizbornih groznica, taj period najradije bismo prespavali u novinama. Odnosno, poslali u hibernaciju sve političke vijesti i teme, sve kandidatske face i njihove premudre izjave. Ali, to jednostavno nije moguće. Oni su posvuda. Taman kad pomisliš da si iz novina pobacao sve stranačke pressice, motivacijske skupove, priopćenja i vrpcoreznice – oni opet izranjaju iz naših stranica. Evo ih kamuflirane u navijače na tribinama, s fertunima i košaricama na placu, u kutama pružnih radnika, na izborima selskih ljepotica. Nema pomoći.

S obzirom da su novinari i političari osuđeni na vječni suživot, simbiozu nilskoga krokodila i egipatske ptice zviždačice, nije zgoreg opet podsjetiti kaj su to mediji (prema onoj drugoj definiciji) i kaj nikako ne mogu i ne smiju objavljivati. Evo kratkog podsjetnika (prosimo kopirati u tisuće primjeraka i podijeliti svakom političkom dužnosniku koji je u životu pročitao barem Hlapića). Dakle…

Medij nije politička stranka, a novinari i urednici nisu političari. Oni pokušavaju raditi najbolje kaj znaju, prema jasno definiranim uzusima zakona o medijima i novinarskoga kodeksa časti. Možda je zakone ove države popularno kršiti, ali toplo se nadamo da tako ne misle mjerodavna tijela zadužena za nadzor nad provođenjem zakona. Urednici i novinari podložni su korupciji (a tko, molim vas, u ovoj banana republici nije), cenzuri i autocenzuri, laganju i navijanju. No, političari bi se prvi trebali boriti protiv toga, ne za to.

Mediji, posebno u izbornoj kampanji, ne mogu vazda hvaliti jedne i kuditi druge. Ne mogu nečiju fotku objaviti 13 puta, a nečiju niti jednom. Ne smiju izvan promidžbenog sadržaja preferirati onoga tko plati više. Nedopustivo je da štancaju velike intervjue s političkim dužnosnicima, istim onim koji su spavali sve ove godine, pa se onda naglo probudili baš uoči prevažnih izbora, nudeći se nesebično znatiželjnim novinarskim kolibrićima.

Podulji je popis onog što ovih tjedana nikako ne smiju i što će svejedno činiti. Kao svaki put dosad. Treba li nas onda čuditi da medijima i političarima u našoj državi više gotovo nitko i ne vjeruje. Istraživanja kažu da im vjeruje tek 10 do 15 posto ljudi. Više se vjeruje svim drugim institucijama, pa i bankama i policiji, a o vojsci, crkvi, školstvu i liječnicima da se ne govori. Možda je ona naša prva definicija novinarstva ipak najbliža istini…

Autor: Robert Mihaljević

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: